Hasan Kikić, književnik i revolucionar, rodio se 1905. godine u Gradačcu. Četnici su ga mučki ubili na Čemernici 1942. godine. Kikićev život bio je ispunjen velikim stvaralačkim naporom, produktivnog književnog stvaraoca na strani socijalno obespravljenih i potlaćenih.

Svoje književno djelo, kao i život u cjelini posvetio je siromašnom i napaćenom bosanskom čovjeku, iz čijih je redova i sam ponikao. Rijetko je ko na ovom našem tlu s takvim poznavanjem ljudi i njihovog života i s takvom ljubavlju, ulazio u svijet proleterizirane bosanske sirotinje, u svijet obespravljenih. Iz Kikićevog pera progovorio je narod, ojađen i pritisnut nevoljama, izmučen i napaćen.

Sažeto, ali veoma ilustrativno, rekao je o Kikiću na Trećim Kikićevim susretima u Gradačcu 1975. godine Rizo Ramić, književnik i književni kritičar: "Trajna mu je zasluga i za našu literaturu, što je uz Miroslava Krležu, Augusta Cesarca i još nekoliko naših naprednih književnika, jedan od eminentnih tvoraca naše napredne književnosti između dva rata, koja je osim estetskog značaja, svojim moralnim buntom i svojom društvenom usmjerenošću, pozitivno uticala na revolucionarno opredjeljenje slobodoljubivih čitalaca, na pobjedu revolucije. I Kikić je pomagao da se krče novi putevi u našoj književnosti, borio se za nove teme i sadržaje, unosio u nju nova jezička bogatstva, kazao svježe lirske riječi, intezivnim bojama svoje poetske palete naslikao ocjelno tvrde, jake likove radnih ljudi, obznanio njihov žarki optimizam".